Baskijski kitolov

Prvi komercijalni kitolov obavljali su u 9. stoljeću na poluotoku Cotentin u Normandiji, vjerojatno Vikinzi.^[1] Baski su kroz pet stoljeća dominirali kitolovom i pratećom trgovinom, šireći se do dalekih kutova sjevernog Atlantika, pa čak dosežući južni Atlantik. Francuski istraživač Samuel de Champlain, pišući o baskijskom kitolovu u Terranova (Newfoundland i Labrador na području Kanade), opisao ih je "kao najpametnije ljude u ovakvom ribolovu".^[2] Do početka 17. stoljeća i ostali narodi su ušli u trgovinu, tražeći Baske kao tutore " jer [oni] su tada bili jedini ljudi koji razumiju kitolov", jadikovao je engleski istraživač Jonas Poole. Nakon što su sami izučili zanat, drugi narodi su usvojili njihove tehnike i uskoro dominirali rastućom industrijom - često uz isključenje svojih bivših instruktora. Baskijski kitolov je doživio vrhunac u kasnom 16. i početkom 17. stoljeća, ali je opao krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Do 19. stoljeća bio je na samrti, jer su Atlantski sivi kitovi (Eschrichtius robustus) izumrli, pravi kit je bio gotovo izumro a lukoglavi kit (Balaena mysticetus) je desetkovan.

1. ↑ Mammals in the Seas
2. ↑ Martijn, C.J., S. Barkham, and M.M. Barkham. 2003. Basques? Beothuk? Innu? Inuit? or St. Lawrence Iroquoians? The Whalers on the 1546 Desceliers Map, Seen Through the Eyes of Different Beholders. Newfoundland and Labrador Studies, Vol. 19, No. 1: The New Early Modern Newfoundland: Part 2.